Zašto sam to kupila?

Sigurno ste nekad bili u situaciji da ste kupili komad odjeće, došli doma i pogledali to malo bolje, zaključili da vam se to u stvari i ne sviđa, nosili jednom-dvaput, i nikad više. Novac koji ste potrošili na kupnju takvih stvari je uistinu bačeni novac. Naravno, to se ne odnosi samo na odjeću nego i na druge stvari. Okrenite se oko sebe i pogledajte koliko imate stvari u vašem stanu koje su zapravo suvišne i ne trebaju vam. Onda razmislite koliko hrane ste prisiljeni baciti jer joj je istekao rok trajanja. Sve je to novac koji ste mogli uštedjeti, a to ne bi ni osjetili, jer te stvari niste nikad ni koristili te za vas nemaju upotrebne vrijednosti. Umijeće štedljivog življenja je u tome da prepoznate takve stvari prije nego što za njih date svoj teško zarađeni novac. Važno je uvijek prije kupnje razmisliti i procijeniti da li nam nešto što ćemo kupiti uistinu treba. Kako bi u tome bili uspješni potrebno je kritički procijeniti stvari koje ste do sad kupovali. Kako? Možete koristiti mali trik za to. Mjesečno zarađujete 5.000 kuna, za 180 sati rada, što znači da po satu zarađujete 27,8 kuna. Kupili ste cipele koje koštaju 400 kuna, obuli ste ih u dva navrata i imali na nogama po 4 sata, ukupno 8 sati, dobili žuljeve i više ih ne namjeravate nositi. Znači da vas je jedan sat nošenja tih cipela koštao 50 kuna, a po satu zarađujete 27,8 kuna. Znači da ste preko 14 sati morali raditi kako bi kupili cipele koje ste nosili samo 8 sati. Drugi put kad ugledate cipele koje vam se sviđaju, razmislite o tome da li vam one uistinu trebaju i uštedite!